U našoj poliklinici, pomoću aparata Bicom, testiranjem na preko 200 alergena kako inhalatornih tako i alergena iz hrane, životne okoline i različitih supstanci kojima smo izloženi, jasno dolazimo do rezultata alergo testa čijom daljom analizom pristupamo lečenju. Jedinstveno za Bicom aparat je to što nam omogućuje da identifikujemo CENTRALNI alergen koji za sobom ,,vuče,, sve ostale alergene, te odmah tretiramo glavni uzrok nastalih problema. Uspešno lečimo sve kategorije alergija kako akutne, tako i hronične, kontakne i pseudoalergije.

Alergija je nepravilni odziv imunog sistema na neke stvari iz našeg prirodnog okruženja, koje inače nisu štetne.  Organizam alergične osobe burno reaguje jer njen imuni sistem te stvari doživljava kao uljeze. Takve stvari se nazivaju alergenima.

Lokacija, intezitet i vreme javljanja alergijskih simptoma zavise od različitih faktora:

Simptomi alergije zavise od:

– Genetskih faktora
– Prirode i količine antigena
– Stepena senzibilizacije pacijenta
– Trenutnog stanja organizma

Da bi se neka alergijska reakcija razvila, najčešće je za to potrebna nasledna predispozicija. “Dar” za alergiju se nasleđuje, to jest, sposobnost da se stvori alergijski potencijal, ali ne i priroda alergije i supstanca koja je aktivira.

U zavisnosti od supstance koja je aktivira, jačina alergije može biti različita. Postoje agresivni alergeni, to jest, supstance koje lako izazivaju senzibilizaciju (npr. polen iz trave, mačja dlaka, jagode itd.) i manje agresivni alergeni.

Vrste i jačine alergijskih reakcija mogu biti različitog intenziteta u zavisnosti od ukupne zdravstvene situacije u organizmu. Bilo koji somatski stres (druga oboljenja, žarišta, toksični ili geopatski stresovi) ih može pojačati. Posebno su bitni uslovi mentalnog stresa.

Većina alergijskih pacijenata ima konkretne «ciljne organe» u kojima alergijske reakcije imaju tendenciju da se koncentrišu (konkretno koža, bronhijalni sistem i crevne sluznice).

Osnovni simptomi Simptomi na koži Organi za disanje Gastrointestinalni simptomi Mišići zglobovi Psihički simptomi Simptomi bešike
Umor
Nedostatak vitalnosti
Osećaj hladnoće
Vrtoglavica
Osip
Žuta mrlja nalik plihu
Koprivnjača
Svrab
Neurodermatitis svih intenziteta
Psorijaza
Kvinkeov edem
Rinitis
Alergijska kijavica
Hronični sinusitis
Nadražajni kašalj
Bronhitis
Zapaljenje oralne sluzokože
Astma
Osećaj naduvenosti u stomaku
Gastritis
Dijareja
Nadutost trbuha
Kolitis u svojim različitim oblicima
Sindrom iritabilnog creva
Bolovi u stomaku
Oscilacije u težini
Bol u mišićima
Reumatske tegobe
Osećaj nelagodnosti
Unutrašnji nemir
Zbunjenost
Ošamućenost
Stanje straha i panike
Agresivnost
Hiperaktivna deca
Glavobolja i migrene
Poliurija
Disurija
Iritabilna bešika

Klasifikacija alergija po doktoru Schumacheru 1991.

– Akutni oblici alergije

– Hronični (centralni) oblici alergije

– Kontaktne alergije

– Pseudo alergije

Akutni oblici alergije

Akutne alergije su alergijske reakcije na supstance prilikom kojih dolazi do senzibilizacije a koje samo privremeno ili povremeno dolaze u kontak sa organizmom, u svakom slučaju ne neprekidno (inhalatorni alergeni, životinjska dlaka, kućna prašina, buđ, hemikalije, mirisi i slično).

Simptomi akutnih alergija:

KOŽA: Akutni alergijski osip, koprivnjača, Angioedem (Kvinkeov edem).
OČI i NOS: Sezonski i višegodišnji alergijski konjuktivitis i rinitis (alergijski rinitis)
BRONHIJE: Spastički bronhitis, akutna alergijska bronhijalna astma
CREVA: Akutni alergijski gastritis, enteritis, colitis.

Hronični (centralni) oblici alergije

Javljaju se kod ljudi koji generalno imaju jaku naslednu predispoziciju, često u ranom detinjstvu, gde dolazi do senzibilizacije na osnovne životne namirnice koje se većinom svakodnevno unose u organizam (mleko, pšenica) ili na supstancu koja je neprestano prisutna u organizmu (kanida kod hronične crevne mikoze).
Čestim ili stalnim kontaktom sa alergenom simptomi su gotovo uvek maskirani, što znači da neposredan međuodnos između simptoma i alergena uglavnom nije prepoznatljiv.

Ovo nisu akutne reakcije na određene alergene, već alergije na supstance koje se unose hranom svakodnevno ili sa kojima je telo u stalnom kontaktu. Glavna, maskirana alergija je stalno, teško opterećenje i konstantni stres za imuni sistem. Težina oboljenja zavisi od toga koliko dugo organizam uspeva da kompenzira stalni stres. U bilo kom momentu će kompezacioni mehanizam biti preopterećen i srušiće se i to pre svega kada se na postojeća dodaju neka druga, nova telesna ili duševna opterećenja

Tako je glavna, maskirana alergija često baza za razvijanje sledećih akutnih formi alergija. I upavo kod multialergičara (ljudi koji imaju brojne alergije na različite supstance) iskustvo je pokazalo, da se u osnovi akutnih alergija nalazi jedna glavna alergija na jednu osnovnu životnu namirnicu. Maskirane alergije takođe igraju glavnu ulogu i kod mnogih drugih hroničnih bolesti, kao na primer kod neurodermatitisa, reumatskih oboljenja, ulceroznih kolitisa itd.

Za uspešnu terapiju multialergičara važno je otkloniti glavne alergene. Pojedine akutne alergije nestanu same od sebe nakon otklanjanja glavnih opterećenja, druge se većinom, nakon kratkotrajnih terapeutskih postupaka koji posle uslede, lako otklanjaju pomoću BICOM aparata.

Pošto se centralne alergije prvenstveno odnose na uobičajenu hranu, često uopšte nije jednostavno ubediti pacijenta da postoji potreba za strogim izbegavanjem alergena. Međutim, ukoliko se pacijenti pridržavaju pravila, oni će, nakon ne više od četiri dana izbegavanja alergena, sami uvideti demaskiranje njihove alergije čim naprave grešku u ishrani.

Kontaktna alergija

Kontaktna alergija se ubraja u posebnu kategoriju alergijskih reakcija. Iskustva Bicom lekara i terapeuta pokazala su da kontaktna alergija podleže sopstvenim pravilima.

Suštinska razlika između ovog oblika alergije i ostalih je osnovni imunološki mehanizam koji se odvija jedino na ćelijskom nivou i nema dokaza da antitela kruže kroz krvotok.

Klasična manifestacija ćelijske hiperosetljivosti je alergijski kontaktni ekcem. Najčešći okidači su metali (kao što su bakar, hrom, kobalt), gumena pomoćna sredstva, kozmetika, sredstva za dezinfekciju, konzervansi i lekovi u medicinskoj pripremi za eksternu upotrebu kao i supstance povrća, u svakom slučaju kada je supstanca u direktnom kontaktu sa kožom.

Pseudoalergija

Pseudoalergijska reakcija se uglavnom ne javlja sve dok se ne dostigne određena količina supstance koja pokreće reakciju u organizmu. Često se posebno odnosi na hemijske dodatke hrani koji se – pošto su dozvoljeni zakonom – često dodaju hrani u prekomernim količinama.

Od odlučujuće važnosti za pojavu pseudoalergijskih reakcija su:

1. Pacijentova individualna osetljivost
2. Ukupna količina supstance, koja se često obezbeđuje u isto vreme različitom hranom i različitim hemijskim sastavima (na primer azo boje, benzoati, fosfati, parabeni itd.)

Prelasci u alergiju u pravom smislu, su veoma brzi, pošto veliki broj aditiva može da pokrene pravu alergijsku reakciju.

Bicom biorezonantna terapija pogodna je i efikasna u slučaju lečenja pseuodalergija.

Kontakt